Obradila: Marijana Pajić Šimunović, prof. mentor

Glazba je sastavni dio čovjekovog svakodnevnog života i kulture od prvih civilizacija do danas. Ono što je izdvaja od drugih umjetnosti jest to da djeluje izravno i neposredno jer je sadržaj koji prenosi lišen bilo kakvih posredujućih oblika. Ona utječe na osjećaje koji leže u skrivenim dubinama ljudske duše te se zato smatra najsuptilnijim oblikom umjetničke kreacije. Glazba dopire tamo gdje riječi ne mogu!

Razvoj modernih tehnologija omogućio je pristup ljudskom mozgu i promatranje njegovih reakcija, a neuroznanost je došla do brojnih spoznaja iz područja ko­gnicije i svijesti, razvijaju se novi pravci razmišljanja u neurologiji, psihologiji, fiziologiji te se vrše brojna istraživanja vezana uz djelovanje glazbe na određene vrste percepcije, kao i njeno korištenje u terapeutske svrhe.

Otkrilo se da je ushit koji u nama izaziva slušanje određene glazbe posljedica oslobađanja hormona endorfina iz hipofize. Također se ustanovilo da nervni impulsi nastali djelovanjem zvučnih valova “zaobilaze” centre u mozgu povezane s razumom i svjesnim donošenjem odluka i idu izravno na nesvjesni, doživljajni dio. Glazba se, dakle, čuje u onom dijelu mozga koji je ključan za područje izravne percepcije, doživljaja i osjećaja. Elektroencefalograf je tako samo potvrdio ono što su stari filozofi već znali o glazbi.

MODERNA ISTRAŽIVANJA

Pioniri u medicinsko/znanstvenim krugovima koji su promatrali  utjecaj Mozartove glazbe te glazbe općenito:

Alfred Tomatis

• Proučavao je odnos između glasa, mozga i uha. Promatrao je vezu između otorinolaringologije i psihologije te razvio novu medicinsku disciplinu audio-psiho- fonologija, te bio pionir u razvoju kognitivne znanosti i objašnjenju neuroplastičnosti mozga.
• razvio tehnike za poboljšanje govora i sluha – TOMATIS METODA

Svoja zapažanja objavio je 1991. godine u knjizi Pourquoi Mozart? (Zašto Mozart?). Prema njego­vim spoznajama, neovisno o glazbe­nom ukusu slušatelja ili prijašnjem poznavanju skladatelja, najveći iscjeljujući učinak ima Mozartova glazba. Ona slušatelje umiruje i omogućava im jasnije izražavanje. Tomatis je u svojim istraživanjima otkrio da Mozartova glazba donosi najbolje dugoročne rezultate, i to neovisno o kulturološkom porijeklu pacijenta.

Tomatisova istraživanja na­stavili su Rauscher, Shaw i Ky i svoje nalaze o utjecaju Mozartove glazbe na prostornu inteligenciju objavili 1993. godine u časopisu Nature. Sudionici u pokusima testirani su nakon slušanja Mozarta, relaksirajuće glazbe i tišine. Rezultati nakon slušanja Mozarta bili su zamjetno bolji od ostalih, no ovaj je učinak bio kratkotrajan i vremenski ograničen na petnaestak minuta. Eksperiment su proveli nad 36 studenata koje su izlagali 10-minutnom slušanju  Mozartove glazbe  nakon koje su studenti rješavali razne IQ testove koji su se bazirali na njihovom prostornom razmišljanju. Znanstvenici su potom zaključili da su studenti imali bolje rezultate nakon što su slušali Mozartovu glazbu. Raznovrsne studije su već pokazale kako su ista područja u mozgu izazvana aktivnošću povezanom s interpretacijom glazbe i njezinim razumijevanjem (uključujući ton, intonaciju, ritam i melodiju) također i dijelovi koji se koriste za pristupanje prostornim zadacima. Doduše, sve studije se slažu s time da ako efekt zaista i postoji, on je od kratkoročne koristi.

Daljnja istraživanja profesorice Frances H. Rauscher s Odsjeka za psihologiju Sveučilišta u Wisconsinu u SAD-u potvrdila su da glazba olakšava razvoj govora, pobuđuje kreativnost i izražavanje kod djece. Djeca počinju pjevati vrlo rano, često prije nego što nauče govoriti. Učenje sviranja instrumenta dodatno potiče mozak i kognitivne sposobnosti.

Još jedno istraživanje i traženje potvrde Mozartovog efekta radilo se na slovenskom Pedagoškom univerzitetu  u Mariboru (Katarina Habe), gdje je istraživanje sa studentima također potvrdilo kratkoročni učinak na rezultat prostorno-vremenskog testa nakon slušanja Mozart sonate u za dva klavira u D-duru, K. 448.

Hans Jenny

švicarski liječnik, prirodoznanstvenik i antropozof koji je proučavao fenomen zvučnog vala i formiranja različitih vrsta materije (pijesak, željezna piljevina, voda, viskozni fluidi) pod njegovim utjecajem. Uslijed vibracija (valova) formirali su se pravilni geometrijski likovi. (Cymatics)

Hans Jenny unaprijedio je pokuse time što je koristio frekvencijske generatore pa je mogao točno proučavati određenu frekvenciju i njen utjecaj na ploču.

Dokazao je kako određene vibracije stvaraju ene­rgetska polja rezonancije koja mogu formirati i organizirati mate­riju. Bio je uvjeren da svaki gen, stanica, organ pa i cijelo tijelo ima svoju frekvenciju ili određeni spektar frekvencija te da se može liječiti pomoću tonova.

Dokazano je da izlaganje različitim vibracijama utječe na naše disanje, puls, krvni tlak, napetost mišića, temperaturu kože i druge unutarnje ritmove, i da tako može utjecati na naše zdravlje, učenje i ponašanje.

Blagotvoran utjecaj Mozartove glazbe i pojam „Mozart efekta“ dodatno je proširio Don Campbell no i izazvao kontroverze svojim tvrdnjama da klasična gla­zba ima iscjeljujuću moć na cjelokupan čovjekov organizam, pa tako i poremećaje poput disleksije, epilepsije i sl. U kasnijoj fazi Campbell tvrdi da klasična glazba potiče mentalni razvoj djece razvijajući kreativnost i maštu, objašnjava kako može pomoći u liječenju poremećaja slušanja, poremećaja pažnje, pa čak i autizma.

Neke od dobrobiti izlaganja određenim vrstama glazbe po Donu Cambellu: slušanjem ne samo Mozartove, nego i drugih vrsta glazbe – glazbe iz razdoblja klasike i baroka, gregorijanskih korala, određenih vrsta ambijentalne glazbe ili zvukova pojedinih instrumenata, kao što je npr. gong – možemo podići svoje emocionalno stanje.

Glazba tj. zvuk može imati i negativan efekt: Negativno nabijeni zvukovi– opasnost buke: tvorničke sirene, mlazni stroj, sirena vlaka, zvukovi podzemne željez. – prodorna visoka ili niska oscilirajuća frekvencija može prodrijeti u tijelo te stvoriti stres, probijanje bubnjića, mišićno grčenje itd. te stvoriti psihičku iscrpljenost te smanjenje mentalnih funkcija.

Zašto Mozart, a ne neki drugi klasični skladatelj?

• Smatra se da u Mozartovoj glazbi prevladavaju  sklad ritma, melodije i harmonije- vedrina, humor i radost postojanja. Visoke frekvencije Mozartove glazbe stimuliraju kreativna i motivacijska područja mozga.
• Njegova glazba nije ni prebrza ni prespora; na neki je način baš onakva ka­kva treba biti. U njegovim djelima glasnoća tona najčešće se izmje­njuje u razdoblju od trideset seku­ndi, što je jednako osnovnom uzorku naših moždanih valova.
• Unutarnje savršenstvo Mozartove glazbe, koje se odražava u jednostavnosti, predvidljivosti i jasnoći  poziti­vno djeluje na naše emocionalno i fizičko stanje. Tajnu možda otkriva i sam Mozart izjavom: „Okupljam jednu do druge note koje se vole“.

Svi oblici klasične glazbe, a osobito sonata, imaju veoma dotjeranu unu­tarnju strukturu: njeni dijelovi grade cjelinu koja ima smislene proporcije i koja se lako može prikazati geometrijskim crtežom. Čovjek koji aktivno sluša najbolje primjere klasične glazbe na neki način nesvjesno izlaže svoj mozak promatranju skladnih formi i logičnih skupova:

Literatura:

Alfred Tomatis: The Conscious Ear: My Life of Transformation Through Listening (1992.), English, publisher: Station Hill Press

Don Campbell: Mozart efekt (2005.), naklada: Dvostruka duga, Čakovec

Rolando Toro Araneda: Biodanza (2000.), Red Edizioni, Como, prijevod na slovenski: Gita Vuga