Napisala: Nina Božičević, prof. teolog
Bachova Misa u h-molu jedno je od najvećih spomenika kršćanske glazbe i napisana je na latinskom jeziku.
Smatra se vrhuncem njegove karijere te je iznenađenje mnogima koji znaju da je Bach bio odani luteran koji je pisao glazbu za luteranske crkve i to na njemačkom jeziku.
Simpatizirao je ortodoksno luteranstvo koje je njegovalo slavlje svetaca za razliku od većine protestantskih crkava. To luteransko nasljeđe ga je povezalo s kršćanskom tradicijom sakralne glazbe te s temeljima glazbe u filozofskoj tradiciji gdje se na glazbu gledalo kao na moralnu društvenu silu. U njegovim djelima postoje elementi koji su isključivo luteranski, međutim u njima se očituje i kršćanski humanizam općenito. Glazbeni utjecaji prisutni su od protestantskih izvora do katoličkih talijanskih skladatelja. Može se reći da je Bach svojevrsna ujedinjujuća umjetnička figura koja okuplja ljude različitih svjetonazora u univerzalnu istinu.
U Bachovo vrijeme redovito se na nedjeljnim luteranskim bogoslužjima izvodila glazba na latinskom jeziku. Osobito u Leipzigu kod obilježavanja crkvenih svetkovina. Bach je tijekom školovanja učio i: logiku, retoriku, povijest, geografiju, aritmetiku, njemačku književnost ali i latinski i grčki jezik.
1773. godine započelo je treće Bachovo razdoblje ili kruna njegove djelatnosti. U to vrijeme postao je kantor u crkvi sv. Tome u Leipzigu gdje je bio postavljen po službenoj dužnosti. Od kantorstva je uglavnom preživljavao i to u različitim crkvama. Nakon smrti katoličkog vladara (U Dresdenu) uslijedilo je žalovanje od pet mjeseci kada su bili zabranjeni svi javni glazbeni nastupi.
Bach započinje projekt skladanja dijela katoličke latinske mise. Ta misa nije bila potpuna ali misni dijelovi koje je skladao mogli su koristiti i luterani u svojoj liturgiji.
Tu misu je skladao za katolički dvor u Dresdenu u nadi da će dobiti naslov dvorskog kompozitora, što se tada nije dogodilo.
Misa sadrži 24 dijela. Prvotno je skladao dva stavka Kyrie i Gloria koji su u cijelosti odražavala luteransku misu. Ta dva dijela (Missa brevis) poslao je poljskom kralju. Iako je odbijen u molbi da postane dvorskim kompozitorom, Bach je bio ustrajan u svojoj namisli te je 1736. godine ostvario svoj naum. Pretpostavlja se da mu je u tome uvelike pomogao njegov zaštitnik grof Keyserlingk.
Nakon što je postao dvorskim kompozitorom, nije više bilo potrebe činiti ikakve ustupke katoličkom vladaru, međutim, Bach je nastavio pisati misu te ju je i dovršio (iako mnogima nije jasno zašto). Neki u tome vide naklonost prema drugom religijskom svjetonazoru a drugi smatraju da ju je htio iskoristiti na inauguracijskoj misi za novu katoličku crkvu u Dresdenu koja se u to vrijeme gradila.
Cjelovitu misu (Missa tota) sastavio je dodajući Credo, Sanctus, Hosanna i Agnus Dei. Pretpostavlja se da je Credo napisan 1732. godine dok se za Sanctus Bach poslužio napisanim komadom iz 1724. godine.
Zbog svoje veličine Misa se nije mogla izvoditi tijekom katoličke liturgije te se postavlja pitanje jesu li pojedini stavci od početka zamišljeni kao dio neke cjeline.
Misu je Bach završio 1749. godine dok mu je zdravlje slabilo te je umro sljedeće godine u Leipzigu, slijep i paraliziran.
Skladatelj nije imao priliku čuti izvedbu Mise koja je bila na neko vrijeme i zaboravljena.
Bach mnogim slušateljima djeluje strogo i daleko. No ukoliko se pažljivo poslušaju skladbe, može se osjetiti i kvaliteta i emocija onkraj matematičke preciznosti. U njoj se može osjetiti i humor i čista radost koje su često bile previđene zbog preteških izvedbi. Prema Robertu Greenbergu u Hosanni se prepoznaje božansko veselje u kojem se susreću sveta radost i zemaljska zabava.
U osnovnim glazbenim blokovima prepoznajemo i vrhunsku inteligenciju, ona je bezvremenska. Sačinjena je od osnovnih dobrih glazbenih elemenata i to ju čini univerzalnom i neprolaznom.
Bachova glazba sugerira jedinstvo vjere i razuma, znanosti i mašte, izražava sjaj samog stvaranja stimulirajući sluh i razum.
IZVORI:
- Bazina, Marina. “Misa: Dio liturgije ili glazbeno djelo.” HUM: Časopis Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, br. 9 (2012).
- De Sapio, Michael. “The Imaginative Conservative.” Prijevod Miodrag Vojvodić. Bitno.hr.
- Kempf, Davorin. “J. S. Bach – veličanstveni polifoničar.” Vijenac, br. 167. Zagreb: Matica hrvatska.
- Križnar, Franc. Albert Schweitzer: Johann Sebastian Bach – glazbeni pjesnik. Preveo Edo Škulj. Celje: Celjska Mohorjeva družba, 2018.
- Narod.hr. 22. studenoga 2019.
- Wolff, Christoph, i Walter Emery. “Johann Sebastian Bach.” Oxford Music Online.